三门峡陕州区开展专项检查 规范药品市场秩序
?Osmanlije? preusmjerava ovamo. Za druga zna?enja, pogledajte Osmanlije (razdvojba).| Osmansko Carstvo | ||||
|---|---|---|---|---|
| Osmanl? ?mparatorlu?u ???? ????? ??????? Devlet-i ?liye-yi Osmaniyye | ||||
| ||||
| Geslo | ||||
| Himna | ||||
 Osmansko Carstvo na vrhuncu svoje teritorijalne mo?i 1683. | ||||
| Glavni grad | S??üt (1299. – 1326.) Bursa (1326. – 1365.) Edirne (1365. – 1453.) Istanbul (1453. – 1922.) | |||
| Jezici | ||||
| osmanski turski | ||||
| Religija | ||||
| islam | ||||
| Vladavina | ||||
monarhija | ||||
| Osman I. | 1281. – 1326. | |||
| Mehmed VI. | 1918. – 22. | |||
| Aledin Pa?a | 1320. – 31. | |||
| Ahmed Tevfik Pa?a | 1920. – 22. | |||
| Povijest | ||||
| Povr?ina | ||||
| 1680. | 5500000 km2 | |||
| Stanovni?tvo | ||||
| 1856. | 35350000 | |||
| 1906. | 20884000 | |||
| 1914. | 18520000 | |||
| 1919. | 14629000 | |||
| Valuta | Ak?e, Kuru?, lira | |||
Nasljednice
| ||||
.svg)
Osmansko Carstvo (osm. ????? ????? ????????, Devlet-i Aliye-i Osmaniye – "Osmanska Uzvi?ena Dr?ava"; tur. Osmanl? Devleti – "Osmanska dr?ava," ili Osmanl? Imparatorlu?u – "Osmansko carstvo", a drugim nazivima i Osmanlijsko Carstvo, Otomansko Carstvo te Tursko Carstvo) bilo je carstvo koje je 1299. godine osnovao Osman I. na Bliskom istoku. Na vrhuncu mo?i kontroliralo je teritorije u dana?njoj Turskoj, jugozapadnoj Aziji, sjevernoj Africi i jugoisto?noj Europi izme?u 14. i 20. stolje?a. U 16. i 17. stolje?u Osmansko Carstvo bila je jedna od najja?ih dr?ava na svijetu.
_-_A_public_office_in_istanbul.png)
Neke od karakteristika osmanlijske dr?ave nisu se promijenile bez obzira na njenu vi?estoljetnu dugotrajnost.
U diplomatskim krugovima, za carstvo se ?esto upotrebljavala rije? Divan. Divan je ina?e bio carski savjet koji se sastajao u dijelu carskog dvora, saraja, poznatom kao Bab-i-al? (???? ???, "velika vrata") ili Topkap? ("topovska vrata"); ovdje su osmanski sultani do?ekivali strane izaslanike i veleposlanike.
Podrobniji ?lanak o temi: Popis osmanskih sultanaOsmanlijski sultan bio je slu?beno jedini upravnik i vladar carstva.
Iako su prvi osmanlijski vladari nosili naslov bega (bey), time priznavaju?i suverenitet Seld?u?kog sultanata, Murat I. je bio prvi Osmanlija koji je ponio naslov sultana, tj. "cara" ili "kralja." Padom Carigrada, 1453., dr?ava je uveliko stala na put postanka mo?ne carevine, tako da je Mehmed Osvaja? zaista postao njen prvi istinski car, odnosno padi?ah.
Od 1517. naovamo, osmanski sultan je istovremeno bio i kalif islama, tako da je Osmansko Carstvo od ove godine pa do sve do svog raspada, 1922. (odnosno do ukidanja kalifata, 1924.), u stvari bilo i kalifat, tj. islamska vjerska dr?ava.
Iako je osmanska dr?ava pro?la kroz niz ure?enja i preure?enja, neke od glavnih struktura su ostale neizmijenjene. Uvijek je postojao netko tko je bio potpuno odgovoran za upravu dr?ave, tj. sultan carevine. Odluke je uvijek razmatrao divanski savjet, dok je kona?nu rije? uvijek imao sultan. U za?ecima carstva, ovaj savjet su ?inili plemenski starci. Kasnije je on promijenjen tako da je uklju?ivao vojne profesionalce i mjesne vi?enije ljude (elitu), poput vjerskih i politi?kih savjetnika visokog stale?a. ?lanovi divana su nazvani veziri (ministri), kojima je ne?to kasnije po?eo predsjedavati Veliki vezir (premijer), preuzimaju?i neke od sultanovih odgovornosti.
Visoka Porta je bio sultanov otvoreni dvor, nazvan po vratima na ulazu u glavne urede Velikog vezira, gdje je sultan primao strane izaslanike. Vremenom, Veliki vezir je postao jednako va?an ili ?ak va?niji od samog sultana.
Od 1908., dr?ava je bila ustavna monarhija, u kojoj je sultan izgubio isklju?ivu izvr?nu mo?, s parlamentom koji su sa?injavali predstavni?ki poslanici iz provincija.
Podrobniji ?lanak o temi: Upravna podjela Osmanskog CarstvaPo?etak 16. stolje?a je doba najve?eg uzleta turske sile u povijesti. Mnogobrojni ratovi bili su utkani u tkivo turske politike, ne samo ?erijatskom obvezom borbe protiv nevjernika, nego i iskonskom agresivno??u turskih nomada ?eljnih osvajanja i plijena. No to mo?emo objasniti i socio-psiholo?kim razlozima. Osmanski imperij imao je golemi vojni aparat. S njim je mogao vrlo u?inkovito osvajati zemlje po ?elji, a nije mu odgovaralo dugo razdoblje mira jer bi se profesionalna vojska vi?na samo ratnom zanatu ubrzo pobunila. Stalnim ratovima odr?avali su ih u “kondiciji”.
Sljede?i na popisu razloga je i neizbje?na vjerska komponenta, naime, Islam propovijeda “sveti rat” protiv svih nevjernika tzv. D?ihad. To obvezuje sve muslimane da sudjeluju u borbi. Kuran, sveta knjiga muslimana obe?ava ulazak u D?enet, raj za onoga koji pogine u borbi za vjeru. Svi ti ?imbenici utjecali su na stvaranje carstva od Perzije i Egipta na jugu do Ma?arske na sjeveru, i na moru od Tunisa do Krima, ali su i sudbinski utjecali na oblikovanje karte Europe.
Po?etkom 16. stolje?a Turska vojska poprima goleme razmjere, ali je i dalje u ?vrstim rukama sultana, ?inovni?kog i vjerskog vodstva. To je savr?eni stroj za ispunjavanje njihovih politi?kih ciljeva.
U osnovi turska vojska sastoji se od dva sastavna elementa:
To su centralna vojska visoke porte. Profesionalna, visoko motivirana i dobro pla?ena vojska s vrlo zamr?enom zapovjednom linijom. "Srce" tog dijela vojske su janji?ari (yeni-Cery – nova vojska Tur.), vojnici pje?aci nova?eni kao djeca dankom u krvi. Ta osnovna postrojba centralne vojske bila je, prema mi?ljenju stru?njaka, najbolja vojska ili vojna postrojba svoga vremena.
Drugi, puno manji dio centralne vojske ?inili su Psetari (?ekbani). Tako su se nazivali zbog svog osnovnog i prvotnog zadatka da za sultana idu u lov, vode i uzgajaju pse. Kada znamo kakav su status imali lova?ki psi, rasni Arapski Saluki-hrtovi, onda nam je jasna i visoka pozicija ?ekbana). Tijekom srednjeg vijeka ta je postrojba evoluirali u sultanovu osobnu tjelesnu stra?u i “ interventne postrojbe “ u slu?aju pobune ili nereda u samoj prijestolnici. Mali ali ne i neva?an dio centralne vojske ?inili su spahije, oko 6000 dobro naoru?anih juri?nih te?kih konjanika koji nisu potpadali pod zakon Timara (lenskog zemljoposjeda) nego su bili smje?teni u vojarnama i dobivali redovitu mjese?nu pla?u. Od spahija iz pokrajina razlikovali su se po mnogo bogatijoj i jednoobraznoj odori.
Sljede?i su bili topnici (TOP?U) a posebno cijenjeni rod vojske bio je oru?ari. Oni su proizvodili, odr?avali i ?uvali oru?je, streljivo i barut. Bili su visoko cijenjeni u dru?tvu i op?enito rijetko su se vi?ali u srcu bitke, bili su za onda?nje prilike vrlo obrazovani ali i fanati?no odani sultanu i Visokoj porti. Prema arhivskim izvorima procijenjuje se da je efektiva te centralne vojske bila oko 30 000 ljudi stalno pod oru?jem i svakog trenutka spremnih za akciju.
Drugi neizostavni dio vojske Visoke Porte bila je pokrajinska vojska. Iako slabije naoru?ana nego centralna, i daleko lo?ije obu?ena, ?esto je bila presudna u bitkama prije svega zbog svoje brojnosti. Naravno kao i druge vojske imali su svoje elitne trupe, pje?a?ke masovne trupe i trupe posebne namjene, opskrbe, tvr?avske posade i izvidnike.
Na prvom mjestu izdvajaju se spahije (ispahy). To je te?ka oklopna feudalna konjica vrhunske kvalitete prema mjerilima onog doba.
Sustav dojave bio je sli?an ameri?kom pony-expressu. Jedan glasnik mijenjao je konja na svakih 50 km u sarajima i mogao za enormno kratko vrijeme obavijestiti ogroman broj ljudi. Postojao je i sustav golubova pismono?a kojeg su Turci preuzeli od Bizanta. Kad vojska krene na odredi?te usput im se pridru?uju lokalne postrojbe gdje im je najzgodnije.
Osmansko Carstvo osnovalo je pleme Turaka Oguza sa zapadnih podru?ja dana?nje Turske, kojima je vladala Osmanska dinastija. Carstvo je doseglo vrhunac pod vla??u Sulejmana I., koji je velikim brojem vojnih pohoda pro?irio carstvo na zapad, istok i jugoistok. Do prekretnice u ratu s europskim dr?avama do?lo je s velikim osmanskim porazom kod Be?a 1683. Iako se u sljede?em stolje?u ratna sre?a mijenjala, s izgubljenim i ponovo osvojenim pokrajinama, carstvo je op?enito bilo u defenzivi. U 19. stolje?u carstvo postaje samo jedna od sila u sukobima oko Balkana i drugih podru?ja, u kojima sudjeluju Rusija, Austrija, Engleska i Francuska. Na Balkanu, kao i u samoj Turskoj, budi se nacionalizam. Po?etkom 20. stolje?a Mladoturci tra?e reforme. U 1. svjetskom ratu carstvo gubi sve posjede osim Turske. Kemal Atatürk slu?beno progla?ava republiku 29. listopada 1923., a zadnji sultan zauvijek napu?ta zemlju.
Osmansko Carstvo osnovalo je pleme Turaka Oguza sa zapadnih podru?ja dana?nje Turske, kojima je vladala Osmanska dinastija.
O povijesti Osmanlija prije XIII. stolje?a jo? je mnogo toga nepoznatog. Op?e je prihva?eno da je osniva? osmanske dr?ave, tj. kasnijeg Osmanskog Carstva, bio Osman, sin Erthogrula, jednog od turkmenskih vo?a. Otac Erthogrul dobio je kao gazija od seld?u?kog sultana Alaldina II feudalne posjede i zemlje zvane bejlik (beylik) ili emirat, sa sjedi?tem u gradu Sogutu, na bizantskoj granici unutar Male Azije. S pripadnicima jednog broja svog turkmenskog plemena ?uvao je granicu i, kao i druge gazije, predvodio prepade na bizantski teritorij. Te posjede naslijedio je njegov sin Osman. Osmanov sin Orhan (1324. – 1362.), proglasiv?i se sultanom, osvojio je Bursu i pretvorio je u prijestolnicu Osmanse dr?ave.
Razdoblje vladavine Sulejmana I. (1520. – 1566.) mo?e se smatrati vrhuncem mo?i Osmanskog Carstva. Osmanski i turski povijesni tekstovi dali su mu nadimak "Kanuni" (zakonodavac) zbog njegovih zakonika o upravljanu zemljom i financijama, dok je u Europi nazvan "Veli?anstveni". U vrijeme njegove vladavine ostvareni su majstorski arhitektonski zahvati Mimar Sinanija. Glasio je i kao najve?i mecena od svih osmanskih vladara. Velikim brojem vojnih pohoda pro?irio je carstvo na zapad, istok i jugoistok.
Porta je 1683. ponovo poku?ala osvojiti Be?. Ono ?to nije uspjelo jo? prije 150 godina u vrijeme procvata Osmanskog Carstva, sad se u vojnom pohodu Kara Mustafe protiv Jana III. Sobjeskog pretvorilo u katastrofu i dovelo do prekretnice u obra?unavanju s europskim dr?avama. Kad su nakon ovog poraza postale vidljive sve vojne slabosti Osmanlija, na poticaj Pape po?ela je djelovati Sveta Alijansa Habsburgovaca, Venecije i Poljske s napadom na Osmansko Carstvo na vi?e frontova. Nakon te?kih poraza kod Moha?a (1687.), Slankamena (1691.) i Sente (1697.) morali su Mirom u Srijemskim Karlovcima prihvatiti gubitak Ma?arske, Dalmacije, Podolja i Peloponeza. U igru je kao protivnik na sjevernoj granici u?la i Rusija. Car Petar I. postavio si je kao va?an cilj izlazak na Crno more, ?to je i dobio 1695. mjestom Azov na Donu.
Vanjski problemi izazvali su i unutra?nje. 1687. je zbog vojnih poraza svrgnut Mehmed IV., a 1703. dolazi do krvavog incidenta u kojem su ustanici ubili ?eika Fejzulaha i svrgnuli sultana Mustafu II.
Iako je Osmansko Carstvo sve vi?e prelazilo u defenzivu, njegova vojna snaga je jo? uvijek bila vrlo velika. 1711. je strahovito potuklo rusku vojsku u bitci na Prutu i zauzelo luku Azov. Ni danas nije sasvim jasno za?to ta pobjeda nije bolje iskori?tena. Nakon ?to je moldavski vojvoda Dimitrije Kantemir pre?ao na rusku stranu, Osmanlije su na sve upravne polo?aje u Moldaviji i Vla?koj postavili Grke iz Carigradske ?etvrti Fanar koji su ve? du?e vrijeme kao prevoditelji igrali va?nu ulogu u politici. To je trajalo sve do polovine 19.stolje?a, a u dunavskim vojvodstvima se to razdoblje nazivalo fanarotska vladavina. Bili su uspje?ni i u sukobima s Venecijom pa su 1715. ponovo dobili Peloponez.
Nakon ?to se udru?ila s Austrijom, Rusija 1736. po?inje rat s Osmanskim Carstvom. Nakon po?etnih neuspjeha, i taj je rat zavr?io pobjedom Osmanlija, pa su mirom sklopljenim u Beogradu vratili sjevernu Srbiju i Malu Vla?ku. Ovom je svakako doprinijela modernizacija Osmanskoga topni?tva u ?emu je zna?ajnu ulogu imao Ahmed Pa?a, Comte de Bonneval. Sve u svemu, ti skupi ratovi i veliki gubici u njima tijekom tri desetlje?a, nisu doveli do zna?ajnih teritorijalnih promjena. Nakon osmansko-ruskih ratova slijedilo je razdoblje mira dugo kao nikada do tada.
Podrobniji ?lanak o temi: Rusko-turski ratoviTijekom rata 1768. do 1774. protiv Rusije Osmansko je Carstvo moralo prihvatiti kao ?injenicu da je izgubilo svoj polo?aj velesile. Rusija je 1770. premjestila svoju mornaricu s Baltika u Sredozemlje i uni?tila osmansku mornaricu na sidri?tu. Nakon mira iz Ku?uk Kajnard?ija Osmansko Carstvo je moralo dati nezavisnost Krimskom Kanatu (koji je ve? nakon nekoliko godina postao ruska provincija), dijelove sjevernog Kavkaza ustupiti Rusiji, a Bukovinu Austriji.
Ni jedna strana nije namjeravala ostati na zate?enim pozicijama. Carica Katarina II. je razradila tzv. "Gr?ki projekt" kojim bi Bizantsko Carstvo o?ivjelo kao ruski vazal, dok bi ostale dijelove Osmanskog carstva izme?u sebe podijelili Rusija, Austrija i Venecija. Me?utim, Venecija i Austrija nisu pokazali zanimanje za taj projekt. 1783. je Rusija anektirala Krim i po?ela s njegovim privrednim razvijanjem. ?etiri godine kasnije je carica krenula s Grigorijem Potemkinom (Potemkinova sela) u inspekciju na Krim, ?to je bila izrazita demonstracija mo?i. Osmanlije, koji su ionako namjeravali vratiti podru?ja izgubljena u prethodnom ratu, jo? iste godine su objavili rat Rusiji. Nakon po?etnih uspjeha crnomorske flote bili su mirom od 1791. prisiljeni napustiti dodatna podru?ja, ovaj put teritorij izme?u Dnjepra i Ju?nog Buga.
Selim III. je iz ovih poraza izvukao pouku i krenuo s provo?enjem reformi uprave i vojske. Uz pomo? europskih savjetnika poku?ao je pored janji?ara oformiti nove trupe. Njegov plan da postepeno janji?are prevede u te nove trupe izazvao je pobunu ?iji je vrhunac bio, da su ga 1807. svrgnuli s prijestolja. Slijedili su dramati?ni doga?aji. Selimov ro?ak, Bajraktar Mustafa, krenuo je u planiraju?i ga ponovo postaviti za sultana ali je zakasnio. Selim je u me?uvremenu ve? bio zadavljen. Preostalo mu je jedino da Mustafu IV., kojeg su postavili janji?ari, zamijeni Mahmudom II. koji je jedva izbjegao da i njega ubiju. Zauzvrat, Mahmud je postavio Bajraktara Mustafu za Velikog vezira i nastavio zapo?ete reforme izbjegavaju?i pri tome direktne sukobe s janji?arima. Ve? sljede?e godine je ponovo do?lo do pobune. Kako bi izbjegao da ga svrgnu ponovo u korist Mustafe, dao ga je ubiti.
Upravitelj Egipta u razdoblju od 1805. do 1848. Muhamed Ali Pa?a je postepeno prigrabio svu vlast, i sustavni dao likvidirao utjecajne mamelu?ke emire. Pomo?u provedenih reformi Egipat je uskoro na raznim podru?jima nadma?io sredi?nji Carigrad. Muhamed je i zasnovao dinastiju koja je trajala sve do polovine 20. stolje?a.
Kroz ?itavo 19. stolje?e kao zna?ajan problem Osmanskog Carstva provla?io se nacionalizam koji se budio u osvojenim zemljama. Prvo su se, 1804., pobunili Srbi i do 1830. su se izborili za vrlo veliku autonomiju. Osim toga, i fanariotska vladavina u Dunavskim vojvodstvima (Vla?ka) je 1826. zavr?ila.
Podr?an od nekih Europljana, ponovo je oko 1820. osna?io i gr?ki pokret za nezavisnost. S tim u vezi, Osmanlije su se sreli sa specifi?nim problemom. U upravi Carstvom sudjelovali su utjecajni Grci (Fanarioti) koji su dijelom simpatizirali ovaj pokret u Gr?koj. U ratu 1826. Mahmud je bio prisiljen pozvati u pomo? Egipatske trupe omrznutog Muhameda Ali Pa?e Egipatskog. Usprkos odre?enim uspjesima vojske Ali Pa?e Osmansko je Carstvo 1830. bilo prisiljeno dati Gr?koj neovisnost.
Ovaj primjer pokazuje, da je da je Osmansko Carstvo postalo loptica u igri europskih sila. Tzv. "Orijentalno pitanje" postalo je trajnom temom diplomacije tog vremena. Ruski interes je bio slobodan pristup Sredozemlju preko Crnog mora i kroz Dardanele. Uz to, Rusi su se na Balkanu umije?ali u doga?anja kao za?titnici svoje pravoslavne "bra?e u Kristu". Austrija kao i Engleska i Francuska su u tome vidjela poku?aj ruske ekspanzije u podru?je koje su smatrali svojom interesnom sferom pa su stoga bile sklone podr?ati opstanak oslabljenog Osmanskog Carstva.
To je dovelo do toga, da su se savezi raskidali i sklapali sukladno trenutnim interesima. Tako su u Krimskom ratu, izazvanom ruskim osvajanjem Vla?ke i Moldavije Francuzi i Englezi sudjelovali na strani Osmanlija. Pari?kim mirom je podru?je ju?ne Besarabije u delti Dunava (oko ?etvrtine ukupne povr?ine) s okruzima Cahul, Bolgrod i Ismail ponovo vra?eni kne?evini Moldaviji koja je bila pod vrhovnom upravom Porte, a Crno more je demilitarizirano.
Podrobniji ?lanak o temi: TanzimatNovo razdoblje reformi (1838. – 1876.) usko se ve?e uz ime Velikog vezira Mustafe Re?id Pa?e kao i kasnije Ali Pa?e i Fuad Pa?e. Mjere su postale poznate pod imenom "Tanzimat-i Hayrire" (blagotvorni novi red) i doga?aju se u vrijeme vladavine sultana Abdula Med?ida I. i Abdula Aziza. Mjere dovode nemuslimane u jednak polo?aj s Muslimanima, potpuno mijenjaju pravosudni sustav i uvode op?u vojnu obavezu.
S reformama koje su zahtijevale velike europske sile - a vezano uz industrijsku zaostalost - rastu gospodarski problemi. Trgova?kim ugovorima (nazvanim "kapitulacija") je tr?i?te Osmanskog Carstva otvoreno Europljanima, a uvozne carine su bile ni?e od izvoznih. Zbog nedovoljne konkurentnosti osmanlijskih zanata Osmansko Carstvo postaje izvoznik sirovina, a uvoznik europskih roba.
Za to vrijeme nemiri na Balkanu nikako nisu prestajali. Nakon rata sa Srbijom sazvana je me?unarodna konferencija u Carigradu kako bi se raspravilo o budu?nosti Balkana. Kako bi pokazao svoju spremnost za reforme, Abdul Hamid II., koji je u me?uvremenu pobunom do?ao na vlast, je najavio dono?enje ustava kojim bi se uveo parlamentarni sustav.
Velike sile su na konferenciji tra?ile nezavisnost dvaju provincija na bugarskom podru?ju, kao i za Bosne i Hercegovine. Kad je Porta odbila taj prijedlog, Rusija objavljuje rat, osvaja Edirne i napreduje prema Carigradu. Druge europske sile su ponovo osjetile ugro?enim svoje interese, a i prijetio je ?iri europski rat, 1878. je organiziran Berlinski kongres ?iji je glavni inicijator bio Otto von Bismarck. Na kongresu Srbija i Crna Gora dobivaju nezavisnost, a Vla?ka i Moldavija koje su od ranije bile u personalnoj uniji udru?uju se u samostalnu dr?avu Rumunjsku.
Podrobniji ?lanak o temi: Abdul Hamid II.Abdul Hamid je opozvao svoje unutra?njopoliti?ke reforme. Midhat Pa?a, tvorac Ustava, je smijenjen a Parlament raspu?ten. Razdoblje vladavine Abdul Hamida obilje?ava tiranija i ?pijuniranje, a on kao Sultan ima, u stvari, svu vlast. Sad Porta dospijeva u potpunu financijsku ovisnost o europskim silama. Nakon ?to je objavljen dr?avni bankrot, Dette publique preuzima ve?i dio uprave dr?avnim financijama a europski kapital nesmetano prodire u zemlju. Interes kapitala se koncentrira na izvore sirovina u Iraku i poduzima velike projekte, kao ?to je gradnja Bagdadske pruge. Tu na scenu stupa Njema?ko Carstvo koje je, najkasnije s Berlinskim kojgresom, postalo va?an partner Osmanskog Carstva.
Po?etkom 20. stolje?a posnovo ja?a unutra?nja oporba, posebno pokret Mladoturaka. Suo?ena s opasno??u vojne pobune, Porta je bila prisiljena 1908. ponovo staviti na snagu Ustav.
Podrobniji ?lanak o temi: MladoturciBugarska je iskoristila nastalu zbrku i s isto?nom Rumeliom osnovala nezavisnu dr?avu, a Austro-Ugarska anektira Bosnu i Hercegovinu. Reakcionarne snage su za te velike teritorijalne gubitke optu?ile vodstvo Mladoturaka i poku?ale 1909. izvesti dr?avni udar. Njegov neuspjeh doveo je do smjene Abdul Hamida njegovim bratom Mehmedom. Od sad Sultan ima jo? samo reprezentacijsku ulogu, dok vladu formira Veliki vezir. Istovremeno, na njegovo imenovanje imaju Mladoturci bitan utjecaj. Izmijenjenim ustavom etablira se parlamentarni sustav.
Mladoturci su slijedili reformski kurs, ali su bili sputavani napetom vanjskopoliti?kom situacijom. Osim toga, njihov je nacionalizam imao vrlo ozbiljne posljedice. Tako su u arapskim provincijama kao slu?beni jezik uveli turski, ?to je dovelo do toga da su u ratovima koji su slijedili, izgubili podr?ku stanovni?tva u neturskim podru?jima.
Desetlje?e vladavine Mladoturaka su obilje?ili te?ki ratovi. Prvo su 1911. izgubili Tripoli, uzeli su ga Talijani. Zatim su se u Prvom balkanskom ratu 1912. udru?ili Albanija, Bugarska, Srbija, Gr?ka i Crna Gora u Balkanski savez protiv Osmanskog Carstva koje je time izgubilo gotovo sva europska podru?ja, uklju?uju?i i grad Edirne. Me?utim, Bugari su ve? sljede?e godine napali svoje ranije saveznike koji su dobili podr?ku Osmanlija. Nakon bugarskog poraza, postavljena je granica koja je izme?u Bugarske i Turske ostala neizmijenjena do danas.
Po?etkom Prvog svjetskog rata su prvo poku?ali zadr?ati neutralnost. Mnogima je bilo jasno, da se moraju prilkoniti jednoj strani kako bi uop?e vojno opstali. Tradicionalno su sura?ivali s Njema?kim Carstvom, ali su i s nekim silama Antante imali dobre odnose i ?ivu trgovinu. Na poticaj Enver-pa?e dolazi na kraju do ratnog saveza s Njema?kom i Austro-Ugarskom, ali kabinet nije u tom odabiru bio jedinstven.
Kako bi ugu?ili armenski oru?ani ustanak, osmanska vlada je 24. travnja 1915. po?ela s uhi?enjima, deportiranjem i ubijanjem armenskih civila koji su ?ivjeli u Carigradu i to je bio uvod u ubijanje najmanje 600.000 Armenaca (neki izvori tvrde da je ubijeno do 1,5 milijuna Armenaca). Na taj na?in ubijene su dvije tre?ine kr??anskog naroda koji je tisu?lje?ima ?ivio na podru?ju Osmanskog Carstva. (Vidi ?lanak Armenski genocid)
Posljedice rata su bile katastrofalne. U Arabiji se nisu imali ?ime suprotstaviti britanskim snagama. Ve? 1916. se Husein Ibn Ali (Emir Meke otresao osmanske vlasti i proglasio se kraljem Arabije. Na kraju je priznat kraljem Hed?a, dok je preostali dio Carstva podijeljen u interesne sfere prema sporazumu Sykes-Picot. Godine 1917. je Balfourovom deklaracijom dio Palestine obe?an ?idovima kao "nacionalna domovina". Zbog Oktobarske revolucije i mirovnim ugovorom iz Brest-Litovska je dodu?e Rusija iza?la iz rata, ali pobjedni?ke snage su u studenom 1918. zauzele veliki dio nekada?njeg Osmanskog Carstva. Mladoturski "triumvirat" od Kemal Pa?e, Talat Pa?e i Enver Pa?e se raspao, i pobjegao. Nakon ?to je iste godine umro Mehmed V., naslijedio ga je njegov brat Mehmed VI. On je bio politi?ki sasvim ovisan o pobjedni?kim silama, pa je nakon ukidanja Sultanata u studenom 1922. napustio Carigrad.
Podrobniji ?lanak o temi: TurskaDo?lo je do otpora okupacijskom re?imu. Pri tome je istaknutu ulogu imao Mustafa Kemal Pa?a (kasnije mu je turski parlament dodijelio dodatak imenu Atatürk ("otac Turaka"). Uskoro se na nezaposjednutim podru?jima pod vodstvom Kemalovog pokreta formirala "protuvlada". Na izborima provedenim 1919. pokret osvaja dvotre?insku ve?inu i sjedi?te seli u Angoru (danas Ankara) sjedi?te svoje "protuvlade". U travnju 1920. se tu konstituira "Velika turska Nacionalna skup?tina". Nova je vlada njegovala dobre odnose sa, u me?uvremenu, bolj?evi?kom Rusijom a Francuska, koja je imala mandat nad ju?nim dijelom centralne Anatolije, ju je prakti?no priznala.
1920. je Porta ratificirala od Sultana ranije potpisan ugovor iz Sevresa kojim je turskoj dr?avi oduzet suverenitet, ali ga Ankara nije priznala. Do?lo je do nacionalnog oslobodila?kog rata. Pri tome su prvo protjerane gr?ke trupe, a zatim je u tzv. Maloazijskoj katastrofi prije svega u Smirni (od tada turski Izmir) sve ve?insko gr?ko civilno stanovni?tvo koje je tu ?ivjelo tisu?lje?ima pobijeno ili protjerano.
Uspjesi Kemalovih pristalica doveli su do gorkog gubitka ugleda vlade Sultana Mehmeda VI. U pregovorima o ugovoru u Lozani sudjelovali su i Kemalovci, ?to je bilo ravno me?unarodnom priznanju. 23.listopada 1923. je Ankara progla?ena glavnim gradom, a 29. listopada je i slu?beno progla?ena Republika. Kemal Pa?a je postao predsjednik dr?ave, a Ismet Pa?a predsjednik vlade novoosnovane Republike. Zadnji Sultan Mehmed VI. i svi ?lanovi Osmanske dinastije morali su zauvijek napustiti zemlju.
Podrobniji ?lanci o temama: Turska Hrvatska, Hrvatske zemlje pod osmanskom vla??u, Hrvatsko-osmanski ratovi, Mleta?ko-osmanski ratovi, i Osmanski ratovi u Europi
Srednjovjekovno Kraljevstvo U Bosni je prvo od svih zemalja u kojima su u povijesti obitavali Hrvati do?lo u dodir s Osmanskim Carstvom. Nakon osvajanja istog od strane Turaka-Osmanlija, Turci stvaraju tampon-dr?avu pod vla??u jednog od potomaka kraljevske obitelji Kotromani?, Matije Radivojevi?a, kojega Osmansko Carstvo neko vrijeme priznaje kao zakonitoga kralja u Bosni i turskoga vazala. Me?utim, poslije zauzimanja nekoliko tvr?ava, koje su se jo? uvijek opirale vojnoj okupaciji, Osmansko Carstvo postupno preuzima potpuni vojni nadzor nad zemljom.
Do 1465. godine hercegova?ki plemi? herceg Stjepan Vuk?i? Kosa?a ?ak uspostavlja potpunu prevlast na prostoru Zahumlja i Travunije, ali biva potisnut i povla?i se u svoju tvr?avu u luci Novi na ju?nom Jadranu, koju je osnovao jo? kralj Tvrtko, gdje i umire 1466. godine, a Novi se od tada, po hercegu Stjepanu, zove Herceg-Novi.
Podrobniji ?lanak o temi: Stogodi?nji hrvatsko-turski ratNa podru?jima koje su osvojile osmanlije provodio se postupak islamizacije, ?to je najvidljivije na podru?ju bosanskog sand?aka. Po poreznom registru iz 1520. godine za podru?je bosanskog sand?aka broj muslimana pre?ao 45% ukupnog stanovni?tva,dok nam porezni registar iz 1624. godine govori da u Bosni ?ivi oko 150.000 katolika, oko 75.000 pravoslavaca i ?ak 450.000 muslimana. Dakle, glavni proces islamizacije, prijelaza lokalnog stanovni?tva na muslimansku vjeru i doseljavanja muslimana, je trajao oko 150 godina, i bio je vrlo uspje?an. Taj je sand?ak radi uspjele islamizacije cijelo vrijeme vladavine Osmanskog Carstva imala povla?ten status u odnosu na sva druga podru?ja u njegov sastavu na Balkanskom poluotoku.
Vladaju?a klasa je bila islamske vjere, te se na svim prostorima kojima su ovladali polako zbivao proces mijenjanja vjere obi?nog puka. Razlozi promjene vjere su mnogostruki: manji porezi za muslimane; zadr?avanje i dobivanje posjeda; izbjegavanje danka u krvi; izbjegavanje odmazde; oportunizam jer mu je tako vi?e odgovaralo (kako se danas mijenja pripadnost politi?koj stranci u ovisnosti tko je na vlasti); prkos; osveta; izbjegavanje kazne; nepovoljni gospodarski uvjeti; jer se imalo "no? pod vratom", odnosno zbog fizi?ke prisile. Dok se stimulirao prelazak na islam, u isto vrijeme se one koji su se ?eljeli vratititi na kr??anstvo ka?njavalo smr?u.
Iz ve? spomenutih poreznih registara se mo?e vrlo jasno pratiti i jedan drugi proces, a to je ?irenje pravoslavlja po Bosni i Hercegovini. U srednjovjekovnoj dr?avi Bosni pravoslavlje je ?ireno me?u pripadnicima krstjana u Bosni, bez ikakva rezultata. Osim ne?to malo pravoslavaca u malom dijelu jugoisto?ne Bosne, pravoslavlje nigdje drugdje nije uhvatilo korijena me?u Bosancima, te je u vrijeme srednjovjekovne Bosne ta vjeroispovijed bila krajnje zanemariva pojava u Bosni.
Me?utim, po ulasku Bosne u sastav Osmanskog Carstva vidljiv je znatan porast broja pravoslavaca u Bosni, kada se pojavljuju gdje ih do tada nije bilo, ?to se obja?njava ?injenicom da je Osmansko Carstvo imalo blagonaklon stav prema njima u odnosu na katoli?ko stanovni?tvo, prvenstveno zbog toga ?to su osmanlije imale utjecaj na izbor visokog pravoslavnog sve?enstva a i sjedi?te pravoslavne crkve je bilo u Osmanskom Carstvu (Pe?ka patrijar?ija, Carigrad i Atos), dok s druge strane neprekidno ratuje s velikim brojem katoli?kih zemalja, te su tako katolici radije prelazili na pravoslavlje nego na islam zulum?ara, odnosno odlazili su jedinom kr??anskom sve?enstvu kojem je bilo dopu?teno djelovati na tom podru?ju. Osim toga, kasnije je pravoslavno sve?enstvo imalo povla?ten status, pa su isti nastojali nametati se katolicima u Osmanskom Carstvu.
Osmansko Carstvo je zapravo bilo velika vojna organizacija, koju su zanimala samo nova osvajanja i ubiranje poreza, te je njen upravni sustav bio oblikovan za osiguravanje ljudstva za vojsku i novca za njeno pla?anje. Ovaj upravni sustav bio je vrlo revnosno provo?en, prvenstveno kroz porezne registre stanovni?tva iz kojih se mogu to?no vidjeti, ?to se Balkana ti?e, dvije stvari: proces prela?enja stanovni?tva na Islam, jer su ovi porezni registri razvrstavali stanovni?tvo po vjeroispovijedi, a tako?er i to da u regiji nije bilo nikakvog masovnog doseljavanja osmanskih Turaka ili bilo koga drugog, koje bi zna?ajno promijenilo etni?ku sliku domicilnog stanovni?tva.
- Halil Inalcik: "Osmansko Carstvo (klasi?no doba 1300. – 1600.)", Srednja Europa, Zagreb, 2002., ISBN 953-6979-06-3 (prijev.: Dino Mujad?evi?)
Wikimedijski zajedni?ki poslu?itelj:
 | Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Osmansko Carstvo |
Kolonijalna carstva | |
|---|---|
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
_crowned.svg){kind=small}