多方联手综合施策加大正能量供给推动网游行业转型升级
| Justinijan I. Veliki | |
|---|---|
| |
| Justinijan I. Veliki | |
| bizantski car | |
| Vladavina | 5. sije?nja 483. – 14. studenog 565. |
| Krunidba | 1. kolovoza 527., Carigrad |
| Prethodnik | Justin I. |
| Nasljednik | Justin II. |
| Supruga | Teodora |
| Puno ime | Flavius Petrus Sabbatius Iustinianus |
| Dinastija | Justinijanska dinastija |
| Otac | Sabbatius |
| Majka | Vigilantia |
| Ro?enje | 11. svibnja 482. |
| Smrt | 14. studenog 565. |
| Vjera | kr??anin |
Justinijan I. Veliki (lat. Flavius Petrus Sabbatius Iustinianus, gr?. Φλ?βιο? Π?τρο? Σαββ?τιο? ?ουστινιαν??, Flávios Pétros Sabbátios Ioustinianós) (Tauresium, Dardanija (dana?nji Taor, blizu Skoplja, Makedonija), 11. svibnja 483. – Konstantinopol, 14. studenog 565.), car Isto?nog Rimskog Carstva (Bizanta) od 1. kolovoza 527. do svoje smrti 565. Jedan je od najmo?nijih bizantskih careva za ?ije je vladavine bilo gotovo restaurirano anti?ko Rimsko Carstvo na istoku i zapadu. Vratio je pod carsku vlast i sam grad Rim, a veliku zada?u obnove nekada?njeg Rimskog Carstva ostvario je osvajanjem Sjeverne Afrike, Italije i krajnjeg juga ?panjolske uz zna?ajnu pomo? Belizara i Narzesa, dvojice sposobnih vojskovo?a.
Znamenit je i po opse?noj kodifikaciji rimskog prava u "Zborniku civilnog prava" (lat. Corpus iuris civilis), ali i po gradnji monumentalnih gra?evina, me?u kojima se isti?e bazilika sv. Sofije u Konstantinopolu, dana?njem Istanbulu.
.jpg)
Ne?ak je i nasljednik cara Justina I. (518. – 527.). Do?av?i na prijestolje, te?io je uspostaviti nekada?nje jedinstvo Rimskog Carstva, kojemu ?e sredi?te biti Carigrad. Za ostvarenje toga cilja izabrao je dvojicu sposobnih vojskovo?a, Belizara i Narzesa, kao i pravnika Tribonijana te prefekta pretorija Ivana Kapadokijskog, koji je vodio financije.
Osim sposobnih generala svakako je va?no spomenuti i Justinijanovu ?enu caricu Teodoru, kojoj Justinijan mo?e zahvaliti ve?inu uspjeha koje je postigao za vrijeme svog carevanja. Teodora se aktivno bavila politikom carstva, a posebno se kao dostojan suvladar pokazala kad je ugu?ila pobunu Nika 532. godine. Pobuna je izbila zbog visokih poreza koje je car nametnuo narodu kako bi financirao ?este ratove, a pobunu su organizirale dvije strane "Plavi" i "Zeleni" te se ona uskoro pro?irila na ?ire slojeve gra?ana. Ime pobune proizlazi iz povika "Pobjeda!" (gr?. Nika).[1] Do sukoba je do?lo kada se narod okupio na carigradskom hipodromu, a tre?i dan pobune pobunjenici su po?eli juri?ati na carsku pala?u u ?elji da svrgnu cara Justinijana i njegovu suprugu Teodoru. U klju?nom momentu kad je Justinijan ve? namjeravao abdicirati, Teodora je zapovijedila carskom generalu Belizaru da napadne pobunjenike na hipodromu i brutalno ugu?i ustanak. Do?lo je do strahovitog pokolja u kojem je u jedno poslijepodne oko 50.000 stanovnika izgubilo ?ivot. Ovim ?inom obranjena je carska vlast Justinijana I. i njegove carice Teodore zahvaljuju?i upravo njezinoj hladnokrvnosti i odlu?nosti.
6. stolje?e donijelo je prekretnicu u razvitku Bizanta. Kad je 527. g. stupio na carsko prijestolje, Justinijan I. naslijedio je administracijski sre?eno i upravno organizirano Carstvo, jaku vojnu silu i prepunu dr?avnu blagajnu. To ?e mu omogu?iti da pokrene tzv. “Bizantsku ili Justinijanovu rekonkvistu” u kojoj je do 565. g. tj. do godine svoje smrti uspio sru?iti dvije barbarske dr?ave (Vandalsku, Ostrogotsku) te pro?iriti bizantsku vlast na cijeli Ilirik, Italiju, Sjevernu Afriku i jugoistok ?panjolske. Ove uspjehe mogao je zahvaliti svojim sposobnim generalima Belizaru, Mundusu i Narzesu.
Godine 534. vojskovo?a Belizar je s ukupno osmanaestak tisu?a vojnika pokorio vandalsku dr?avu u Africi i pretvorio je u bizantsku provinciju. Ve? sljede?e godine poduzeo je vojni pohod na ostrogotsko kraljevstvo sa sredi?tem u Italiji. Poslao je jedan dio vojske da zauzme Dalmaciju i nastavi prema Italiji, a sam je preko Sicilije prodro u Italiju i zauzeo Napulj i Rim. Me?utim, tek tada je zapo?eo te?ak sukob izme?u bizantske vojske i Ostrogota. Nakon ?to je izdr?ao dugu opsadu Rima, Belizar se krajnjim naporom probio na sjever, osvojio Ravennu i zarobio hrabrog ostrogotskog kralja Vitigisa kojeg je 540. godine odveo kao zarobljenika u Carigrad.[2] Vandali su se uskoro oporavili pod vodstvom Totile nakon ?ega je uslijedila njihova gr?evita borba protiv bizantske vladavine. Tijekom sukoba, Belizar je pretrpio vi?e poraza i do?ao u nezavidan polo?aj, a ostrogotski otpor uspio je skr?iti tek vojskovo?a Narzes nakon dugog i napornog ratovanja. Godine 555. ?itava Italija bila je osvojena i u sastavu Bizantskog Carstva. Po povratku isto?norimske vlasti u Italiji, vra?ene su povlastice staroj veleposjedni?koj aristokraciji i uspostavljeni stari dru?tveno-gospodarski odnosi.
Godine 554. bizantska vojska umije?ala se u spor na Iberijskom poluotoku te je osvojila znatan dio Hispanije koji se bio nalazio pod vla??u Vizigota. Tim osvajanjima obnovljen je veliki dio nekada?njeg Rimskog Carstva na zapadu te je sada u vlasti Bizanta bila ?itava Italija, najve?i dio sjeverne Afrike, dio Hispanije i sredozemni otoci.[3]
Osvaja?ki su napori iscrpili snage zemlje i oslabili njezine pozicije na Istoku pa se Justinijan morao 532. godine obvezati na pla?anje danka Perzijancima. Me?utim, ve? je 540. godine perzijski car Hozroje I. Anu?irvan pogazio sklopljeni mir, provalio u Siriju, razorio Antiohiju i probio se do obale mora. Na sjeveru je perzijska vojska opusto?ila Armeniju i Iberiju ?ime su Perzijanci zavladali podru?jem Lazike na isto?noj obali Crnog mora. Kasnije je Justinijan uspio obnoviti primirje i pristao na pla?anje ve?eg danka, a tek je 562. godine uspio ostvariti ?vrsti mir s Perzijom i dobiti Laziku natrag.[4]
Istovremeno, ratovi na zapadu ugrozili su granicu na Dunavu, ?to je rezultiralo provalom Slavena na bizantsko podru?je, odnosno na Balkan. Zbog velikih osvaja?kih ratova poduzetih u Italiji i Africi, Carstvo nije imalo snage obraniti balkansko podru?je od nasrtaja slavenskih plemena.
U pobuni Nike 532. godine bila je, me?u ostalim, uni?tena i stara crkva Svete Mudrosti (Hagia Sofia), pa su se Justinijan i Teodora dali u gradnju nove bazilike, svojom veli?inom dostojne sredi?ta Carstva. Glavni arhitekti ovog velebnog zdanja bili su Antemije iz Trala i Izidor iz Mileta. Gradnja je trajala od 532. g. do 537. godine kada je posve?ena. Me?utim oko 550. godine bila je prili?no devastirana u potresu pa je gotovo nanovo gra?ena kada joj je dodana kupola. Nakon turskog osvajanja Carigrada 1453. godine Hagia Sofia je pretvorena u d?amiju Aja Sofiju, a danas se u njoj nalazi muzej.
Osim graditeljske djelatnosti, va?no je spomenuti i Justinijanovu zakonodavno-pravnu djelatnost. On se uz pomo? svojih suradnika Trebonijana i gradskog prefekta Ivana Kapadokijskog upustio u kodifikaciju rimskog prava. Tako su izdana ?etiri va?na pravna djela: Institutiones, Digesta ili Pandekta, Justinijanov kodeks i Novellae. Zbornik ovih djela sa?injava Corpus Iuris Civilis – zbornik rimskog prava.
Justinijan je podvrgnuo Crkvu u potpunosti svojem utjecaju te je samovoljno postavljao i razrije?avao biskupe i druge crkvene starje?ine. Nastojao je uspostaviti vjersko jedinstvo u Rimskom Carstvu i o?tro se suprotstavljao herezama, poput arijanstva. Kao veliki zagovornik kr??anske vjere, progonio je pogane, zabranjivao im rad i ukidao poganske ustanove. Tako je 529. godine zatvorio Platonovu Akademiju u Ateni, sredi?te poganskoga novoplatonizma, ?ime je nakon mnogo stolje?a bio zauvijek uga?en duh anti?ke kulture i civilizacije.[1]
U razdoblju 541. – 542. godine, izbila je u Carstvu pandemija bubonske kuge. Za vrijeme haranja velike epidemije kuge, Justinijan se tako?er zarazio. Pripadao je rijetkima koji su preboljeli tu opaku bolest. Stolje?ima kasnije su povjesni?ari tu epidemiju nazvali po Justinijanu, Justinijanova kuga.
Podrobniji ?lanak o temi: Krijum?arenje dudovog svilca u Bizantsko CarstvoDva su redovnika uspjela iz Sogdijane prokrijum?arili jaja?ca ili li?inke dudovog svilca u zamjenu za njegova velikodu?na, ali nepoznata obe?anja. Time je Bizantsko Carstvo dobilo monopol nad svilom u Europi.
- Brandt, Miroslav, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, ?kolska knjiga, Zagreb, 1995. ISBN 953-0-30709-8
- Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. – 1453., Golden marketing-Tehni?ka knjiga, Zagreb, 2006. ISBN 953-212-297-4
- Justinijan I. Veliki Hrvatska enciklopedija
- Justinijan I. Veliki Proleksis enciklopedija
- Justinian I - Britannica Online (engl.)
| Prethodnik Justin I. (518. – 527.) |
Bizantski carevi | Nasljednik Justin II. (565. – 578.) |